Fotografija: Dr William Glasser, Glasser Institute, www.wglasser.com
Realitetna terapija je terapijski pristup koji je razvio američki psihijatar i psihoterapeut William Glasser 1960-ih godina. U osnovi ovog pristupa jest ideja da ljudi uvijek imaju kontrolu nad svojim životom i da je njihovo ponašanje rezultat izbora i odluka koje donose.
Realitetni terapeuti u svom se radu fokusiraju na poučavanje klijenata kako preuzimati odgovornosti za vlastite izbore i aktivno sudjelovati u kreiranju ispunjenijeg života. Kroz siguran i povjerljiv odnos s terapeutom, klijent istražuje načine kako donositi odluke koje vode dugoročnom zadovoljstvu, umjesto kratkotrajnim rješenjima. Fokus je na sadašnjosti i budućnosti – umjesto preokupacije prošlošću, rad se usmjerava na ono što klijent može učiniti sada kako bi poboljšao kvalitetu svojih odnosa i života. Terapeut pomaže klijentu u osvještavanju vlastitih potreba, prepoznavanju izbora koji su mu dostupni te izgradnji alata i strategija za ostvarenje ciljeva na konstruktivan način.
Glavni ciljevi realitetne terapije uključuju:
- Prepoznavanje odgovornosti – terapeut pomaže klijentima da shvate da su odgovorni za svoje postupke i da, iako ne mogu kontrolirati sve okolnosti, mogu izabrati načine kako percipirati i rješavati teškoće
- Usmjeravanje na realne ciljeve – realitetna terapija se fokusira na postavljanje praktičnih, ostvarivih ciljeva, koji su usmjereni na poboljšanje svakodnevnog života, a u kojima smo glavni akteri mi sami
- Izbor i kontrola – uči se da ljudi uvijek imaju izbor, čak i u najtežim okolnostima, i da je važno raditi na tome da se ti izbori usmjere ka zdravim i produktivnim ponašanjima.
Realitetna terapija se često koristi za liječenje poremećaja poput depresije, anksioznosti, poremećaja u ponašanju, i drugih emocionalnih teškoća, ali i za poboljšanje međuljudskih odnosa i postizanja životnog zadovoljstva.
